Album The Joshua Tree predstavljao je nešto novo za U2 jer su bili pod očitim utjecajem gospela, emotivne ogoljenosti te uvođenja podcjenjivanja u zvuk koji se definirao svojom izravnošću. Prije toga njihovo je pisanje pjesama bilo opušteno i neplanirano. No sada su istražili slobodu koja dolazi uz ograničenja.
Ako se približite, možete rastaviti zvuk na slojeve pa su tu djelići gitare i komadići udaranja džepnog sata („One Tree Hill”). Ali ako promatrate iz daljega, zvuči minimalistički i izravno. Riječi prikazuju romantičnu ljubav („With or Without You”, „I Still Haven’t Found What I’m Looking For”), ali i potragu za Bogom i smislom, što je odraz dvojnosti koju su pronašli u evanđelju i romantizmu Vana Morrisona i Patti Smith. U pozadini – s tragovima zvuka kao što je mokra tinta na papiru, zahvaljujući Brianu Enou i Danielu Lanoisu – zabilježene su stalne promjene. Ali u krupni plani smjestili su se ritmovi nalik maršu i strastveni vokali, što album čini postojanim i čvrstim. U2 su stvorili rock upotrijebivši alate svojeg doba, ali su ujedno i dodirnuli nešto vječno.
