Po Eminemovom vlastitom priznanju The Marshall Mathers LP bio je vrhunac. Već je bio poput gromobrana nakon albuma The Slim Shady LP, koji ga je učinio legendom godinu dana prije, ali sad su njegove provokacije postale još provokativnije (ultranasilje u pjesmi „Kim”), a njegovi zarazniji trenuci bili su među najzaraznijim u popu ranih 2000-ih („The Real Slim Shady”). A ako ste mislili da nije sposoban za nešto složeno i empatično kao što je „Stan” (s nekim od najneizbježnijih stihova pop kulture 21. stoljeća), otkrili ste da je prikazao svakodnevni očaj precizno kao Springsteenova pjesma.
Usto, album je pokazao kako Eminem radi sam protiv sebe koristeći homofobne uvrede kojima je vrijeđao svoje klevetnike. Doduše, takve su šale razvodnile njegovu poantu: da je postao žrtveno janje za veće probleme. „Wasn’t me, Slim Shady said to do it again”, repao je na „Who Knew”, prikazujući tinejdžera ubojicu. „Damn, how much damage can you do with a pen?” Godinu dana prije, Eminem je tvrdio da ga je Bog poslao kako bi razbjesnio svijet, a The Marshall Mathers LP doveo ga je korak bliže tome.
