U godinama prije snimanja devetog albuma 1977. Boba Marleyja, Jamajka je iskusila nevjerojatni porast političkog nasilja. Bande i paravojne formacije, povezane s dvije glavne stranke u državi (Laburističkom strankom Jamajke i Nacionalnom narodnom strankom), međusobno su se ubijale u troznamenkastim brojevima. Marley je uskočio kako bi pokušao ublažiti raspoloženje sa Smile Jamaica koncertom nedugo prije državnih izbora u prosincu 1976., no bio je upucan tijekom kućne provale svega dva dana prije nastupa. Unatoč tome nije odgodio nastup.
Na albumu Exodus čuje se napetost između nade da će sve biti u redu i lagano rastuće zabrinutosti da se to možda neće dogoditi. Marley je snimio album tijekom samonametnutog progonstva u Londonu, a ta je udaljenost njegovom optimizmu o Jamajci dodala dozu opreza. Premda javnost nikad nije pokazivala pretjeran interes za njegove političke stavove, najpozitivnije pjesme s albuma bile su usmjerene prema osobnim, romantičnim i duhovnim stvarima: „Three Little Birds”, ljubavna „Waiting in Vain” te „One Love” – koja je definirala njegovu ostavštinu.
