Album The Chronic u jednakoj mjeri pokreću trava, jeza i G-funk, a tako smo sa Zapadne obale dobili podžanr hip-hopa koji je skovao Dr. Dre optimirajući ponajprije funky i najinovativnije zvukove svoje mladosti. Usto, u miks je dodao prerađena remek-djela, kao i brojne, u ono vrijeme još zbunjene, ali izuzetno talentirane MC-je koji su se željeli dokazati, uključujući, naravno, i mladog Snoop Dogga.
Album, nazvan po ondašnjoj marihuani visoke kvalitete, sadrži žestoko natjecateljske komade („Deeez Nuuuts”, „Stranded on Death Row”), živopisne prikaze života mladih prevaranata („Let Me Ride”, „Nuthin' But a 'G' Thang”) i promišljanje o opasnostima uličnog života, kao i solidarnosti u crnačkoj zajednici („Lil' Ghetto Boy”, „A N***a Witta Gun”). Naravno, tu je bila i očekivana doza mizoginije („Bitches Ain't Shit”). Ali The Chronic je u ono vrijeme bio (a i ostao!) ono što je legendarne Death Row Records učinilo poznatim (i zloglasnim) – vrhunski ulični rap i inkubator nekih od najupečatljivijih talenata u povijesti rapa.
